Arhitektura danas

Posted by: Almir Rizvanovic at 04 Jun 2009

---

Dio 1 - Kratak osvrt na arhitekturu prosloga vijeka

Arhitektura je jedna od najkompleksnijih disciplina.Zbog toga ju je tesko i definisati.Tesko je i sa tacnoscu odrediti njen nastanak u historiji covjecanstva.Dogadjaj kada je covjek uspravio kamen visok 6 metara,ostavljajuci poruku buducima:“bio sam tu“je star isto kao i ribolov i zemljoradnja.I kao umjetnost i kao nauka uvukla se u svaku poru covjekovog zivota .

No,svjedoci smo da je arhitektura u proslom stoljecu dozivjela promjene u najsirem smislu te rijeci.Moze se oprostiti losa knjiga,zaboraviti los film,preslusati losa muzika,ali se nikako ne moze oprostiti losa zgrada pored koje svako jutro prolazimo.Zbog toga je uloga arhitekta danas itekako vazna.A sta je,danas,zapravo,arhitekt?Nije li danas arhitektura pobjegla od arhitekata u fleksibilniji,brzi,prakticniji,elektronski svijet,zaboravljajuci sve ono sto su arhitekti za nju cinili 2000 godina unazad do Vitruvija.Ona je postala vazna svima,ima je svugdje i u svakom obliku,svakom mediju.Postala je bitna za sve ono sto treba koncept,strukturu,oranizaciju,identitet.Ako arhitekti ne shvate tu cinjenicu,ne pobjegnu od realnog,postoji mogucnost da arhitektura ne napravi svijet za 50 godina.

Treba zaviriti u taj svijet prije malo vise od 50 godina.arhitektura je tada bila kontinijum koji je zavrsavao urbanizmom.“Kuca je bila mali grad,grad je bio velika kuca“(Rem Koolhas,2000).Nije bilo individualizma.Bio je arhitektonski svijet,i arhitektura je bila iznad svih.Teme su stvarane iz arhitekture,a ne iz individualnog i jedinstvenog mozga arhitekta.Objesene fasade,prave i racionalne forme,“manje je vise“,'masina za stanovanje“.medjutim,u takvom okruzenju arhitektura i arhitekt kao buntovnik nisu mogli opstati.

Arhitektura je postala bezlicna,ponovljena bezbroj puta,isti objekti su gradjeni na razlicitim meridijanima.Onda je dosao Robert Venturi,koji je,mozda nesvjesno,spustio arhitekturu na zemlju.Izbjegnuta je destrukcija memorije.Manje je postalo dosadno,fasade su se opet pocele kititi raskosnim elementima i postajale smijesne,gledano sa danasnjeg aspekta.Onda je upravo tvorac funkcionalizma,zagovarac pravih formi,masine za stanovanje,neocekivano,zacudjujece genijalno projektovao kapelu Ronchamp.





I nepresusna covjekova inspiracija je ponovo ugledala svjetlost dana.Posto ideja Roberta Venturija da jedna mala kucica u Pensilvaniji bude uzor i mustra novonastalom postmodernizmu,ovaj je potonuo isto tako brzo kako je i nastao.Istovremeno su materijali usavrseni,tehnologija uznapredovala i bili su ispunjeni svi uslovi koji ce uciniti da arhitekt savlada prostor u materijalnom smislu.Pojavili su se arhitekti koji su su to ucinili i koji su modernu drugacije interpretirali i arhitektura je ponovo uzletjela.Jasna je poruka Renza Piana i Richarda Rogersa na Pompidou centru(Pariz,1976).


Renzo Piano i Richard Rogers-Pompidou center,Pariz,1976.

Arhitektura je ponovo pocela impresionirati.“Arhitektura je umjetnost,koristi tehniku kako bi izazvala emociju“Renzo Piano,1998.
Pocetkom osamdesetih pojavljuje se dekonstruktivizam.


Peter Eisenman-idejno rjesenje parka La villette u Parizu,1981.

Hladnokrvni Peter Eisenman je uspio sa Jaquesom Derridom naci zajednicki ideal-novu arhitekturu,koja kriticki napada postojece,banalizirajuci prostor,zaboravljajuci proslost.Sve je pocelo konkursom za park La Villette 1981.godine,na kojem je pobijedio dekonstruktivist Bernard Stchumy.Nakon izlozbe arhitekture u organizaciji Philipa Johnsona,1989.,dekonstruktivizam postaje globalan.Zavoljeli su ga bogati investitori,mulinacionalne kompanije,na scenu su gurnuti poznati arhitekti bunto.Na kraju krajeva dekonstruktivizam donosi puno pozitivnih stvari,arhitektura dozivljava procvat,arhitekti postaju brend.1997. je Frank O. Gehry projektovao Guggenheim u Bilbaou i definitivno spojio dekonstruktivizam sa virtualnim svijetom arhitekture.Izazvao emociju na jedan potpuno novi nacin,po prvi put u historiji covjecanstva.


Frank O. Gehry-Muzej moderne umjetnosti,Bilbao.1997.